Bona Voxa ( iliti: dobra glasnica) https://blog.dnevnik.hr/bonavoxa
četvrtak, 04.02.2010.
Muška seksualnost ( ogledom jedne žene)
Ovdje ću govoriti isključivo o heteroseksualnim muškarcima. Ostale populacije ću se dotaknuti u kasnijim tekstovima.
Muška seksualnost izgleda na prvi pogled jednostavna i iskonska. On misli samo na seks i kako će tijekom svojeg života „oploditi“ što više različitih partnerica. Misli više „donjom“ glavom, nego gornjom. To vrijedi za mlade dečke koji još nisu sazreli, ili starije primjerke koji sazrijevaju ili nikada neće sazrijeti.
Većina muškaraca je zapravo vrlo osjećajna. Skrivaju se iza svoje ljušture macho-mana, a u duši su krhki i meki. Vrlo lako ih je povrijediti i teško se nose s prekidima dugotrajnih veza, makar one bile samo seksualnog karaktera. Što više „udaraca“ dožive tijekom života, skloniji su začahurivanju i skrivanju iza egoističnog i tipično muškog ponašanja koje vodi do nesporazuma. Nepovjerljiviji su prema novim partnericama koje bi im možda i uspjele otvoriti nove spoznaje i vratiti im poljuljano samopouzdanje. Traže samo grubosti jer tako zapravo liječe svoje unutarnje frustracije i na neki način se iskaljuju na svakoj sljedećoj „žrtvi“ jer traže na taj način zadovoljenje i osvetu zbog povrede u prijašnjim odnosima.
Muškarci koji osvijeste svoj egoizam i spoznaju kako nježnost, razumijevanje, uzajamno davanje i primanje nije isključivo ženskog roda, zadovoljniji su u svojim vezama i samim time ustrajniji u vjernosti koja je ženama naizgled više bitna, nego muškarcima.
Muškarci u principu vole posjedovati. Ta njihova težnja prema „posjedovanju“ ne treba biti doslovno prevedena u odnosu muškarca i žene. Vole „obilježavati teritorij“, a to ne znači da će doslovno urinirati po svojoj „ženki“, kako si to žene vole predstaviti u svojim glavama. Muškarci su po određenju „lovci“, a žena im je „lovina“. No, to svakako ne treba shvaćati u doslovnom smislu. Takva odrednica je pojednostavljena i lakorazumljiva u muško-ženskim odnosima. No, to je već kompleksnija tema. Vratimo se muškoj seksualnosti, samoj njezinoj biti.
Zašto muškarci vole sirovi seks i grubosti?
Mnoge žene su postavile to pitanje. Odgovor je jednostavan i nije nimalo tako nerazuman, kako se isprva čini da bi mogao biti. Muškarci su opterećeni nametnutim normama skrbnika obitelji, onoga koji donaša i zarađuje. Pod pritiskom svakodnevnog stresa, normalno je da moraju nekako svoje frustracije izraziti. Kako je uvriježeno da muškarac koji plače nije nimalo poželjna slika, dapače se smatra slabićem, ostaje im samo izlaz u grubostima tijekom seksualnog čina. Ako je partnerica spremna na kompromise i lagana eksperimentiranja sa unaprijed dogovorenim granicama „normale“ i razine nanošenja „boli“, ništa nije u takvom seksualnom odnosu perverzno niti pretjerano. No, ako ne postoji verbalna komunikacija, dogovor, razgovor između partnera, žene takav način izražavanja u seksu smatraju nekom vrstom nasilja i prisile nad njima.
Tu dolazimo dalje do pitanja zašto muškarci nisu vjerni kao što su žene?
To je kliše koji je stvoren tijekom generacijskog „drila“ , a spominjala sam ga u predodnom tekstu o ženskoj seksualnosti. On smije, njoj je zabranjeno. U današnje moderno doba osobno smatram kako su i žene i muškarci podjednako nevjerni ili vjerni. Dakle, ako „doma“ ne dobiva što mu treba, sklon je traženju zadovoljenja drugdje. I žene isto tako, sve više i učestalije.
I opet se vraćamo na najbitnije od svega. Bitna je komunikacija između partnera. Ako s nekime dijelite postelju, najintimnije trenutke svojeg života ( pri tome ne mislim samo na sami seksualni čin), sasvim je prirodno i normalno razgovarati o željama i snovima, pronaći zajednički jezik i u seksualnom donosu, bez ikakvih inhibicija i prisila.
Niti jedan muškarac koji dobiva zadovoljenje u postelji sa stalnom partnericom neće imati prevelike želje za drugom partnericom, sve dok je zadovoljan sa svojom „lovinom“. Normalno je da će pogledati i zamišljati druge žene u raznim „situacijama“, ali se neće željeti odvažiti na sami čin prevare. Osim ako nije nezadovoljan samim sobom i ne prepoznaje porive u sebi. A time se vraćamo na početak, na one „nedozrele“ primjerke muškoga roda homo sapiensa kojima su takovi „poremećaji“ uzrokovani više vanjskim utjecajem ( odgoj, svjetonazor, vjera, frustracije, traume,...).
petak, 29.01.2010.
Ženska seksualnost
Pročitala sam jedan vrlo intrigantan članak na portalu Jutarnjeg o ženskom orgazmu. Predlažem da ga pročitate, ali se ne slažem sa svime napisanim, pa ću to i obrazložiti.
Ženski orgazam je kompleksan i vrlo složen za "proučavanje". Svaka žena ga drugačije doživljava. Mnoge žene nisu niti svjesne da je ultimativno zadovoljstvo koje dožive tijekom snošaja, zapravo orgazam. Ali mnoge žene ga nikada nisu doživjele, ili ga vrlo rijetko doživljavaju.
Nedoživljavanje orgazma je usko povezano sa stanjem duha, tj. psihičkog stanja koje same žene često ne povezuju sa tim problemom. Duboke traume iz djetinjstva, stresovi uzrokovani životnim problemima, doživljene fizičke i psihičke traume, razne dugotrajne bolesti, psihički poremećaji; sve to utječe na sam osjećaj ugode tijekom seksualnog čina, pa tako i na njegov "kraj", doživljavanje orgazma. također utječe na poimanje same seksualnosti svake žene ponaosob. Žene moraju same sebe upoznati i spoznati svoju bit i suštinu. Moraju voljeti i prihvatiti svoju osobnost i pomiriti se same sa sobom. Moraju se riješiti trauma, svladati unutarnji bijes na same sebe. Riješiti se vječite krivnje koja im se nameće od ranog djetinjstva.
Kako je i dr. Arbanas spomenuo sam, većinom je ženama seks "prikazan" od najranije mladosti kao nešto prljavo i nepoželjno. Ženska seksualnost se sputava ženama samima, a u "muškom svijetu" se veliča samo na nivou objekta.
Žene su generacijama sputavane u slobodnom razmišljanju, a naročito ispoljavanju svoje seksualnosti i slobode mišljenja u tom smjeru. Odgoj i društvo su im oblikovale poimanje o samima sebi, priječeći im da se spoznaju i "oslobode".
Također, prva seksualna iskustva većine žena su obično pod nekom vrstom prisile, "moranja" samog čina koja se događaju u pubrtetu, s partnerima koji su nedovoljno iskusni ili također nemaju uopće iskustva, uzrokujući razočarenje u sam seksualni čin jer stupaju u odnose nezreli i nespremni. Takovo neodgovorno ponašanje uzrokuje najčešće osjećaje krivnje i grižnje savjesti jer ga doživljavaju kao nešto nemoralno i nepoćutno. Također religijska uvjerenja, kućni odgoj, predrasude i barijere u komuniciranju ih lišavaju osjećaja ugode, a kasnije kroz život potenciraju stalni i neshvaćeni osjećaj krivnje koji ih sputava u doživljavanju orgazma.
Žene koje su se uspjele "osloboditi" svih tih okova uživaju u svojoj seksualnosti i znaju kako doživjeti Orgazam ( sa velikim "O", da)!
Postoji barem toliko različitih osjećaja i doživljaja ženskih orgazama koliko i žena. Svaka ga žena doživljava drugačije, sa istim ili različitim partnerom. Oslobađanje mašte i maštovitosti također pripomaže šarolikim doživljajima samog orgazma.
I da, postoje i klitoisni i vaginalni orgazam, usprkos tvrdnjama "stručnjaka" ! Uzastopno ili opetovano doživljavanje orgazma tijekom seksualnog čina penetracije, tijekom stimulacije klitorisa rukom ili jezikom je znak da se žena oslobodila bilo kakvih tabua i nametnutih "normi".
Ima žena koje, kako autor članka spominje, doživljavaju orgazme u stalnim intervalima, nevezano za sam seksualni čin. Takovi poremećaji su rijetki i usko su povezani sa unutarnjim psihičkim stanjem (alter ego; podsvijest) i obično nekim hormonalnim poremećajem ili disbalansom. Ili oboje u kombinaciji. Kako sam kazala, ti poremećaji su rijetki i zahtjevaju dublje stručne psihološke i psihičke analize i tjelesne pretrage.
Nemogućnost doživljavanja orgazma je učestalija. Često ne mogu pomoći niti psihijatri, niti razumijevanje partnera (ako stalni partner postoji). Kako sam već spomenula na početku, žene se moraju same sa sobom "pomiriti", spoznati sebe, upoznati svoje prepreke samopotvrde i voljenja samih sebe kakve jesu. Moraju najprije zavoljeti sebe i svoje tijelo, kako bi bile u mogućnosti dosezati zadovoljstva i samim time doživljavati vrhunce. A onda je dalje sve na mašti i umješnosti...
srijeda, 13.01.2010.
Pljuska roditeljima!
U sveopćoj krizi i situaciji kada ljudi svakodnevno ostaju bez zaposlenja, gradska skupština grada Zagreba i ravnatelji učeničkih domova su odlučili naplaćivati usluge učeničkuih domova od 1. siječnja 2010. g!
O tome je bilo govora tijekom protekle godine, ali se spominjalo kako bi se moglo ipak iznaći načina da se nekako podmire i u sljedećem polugodištu troškovi domova, kako bi svi učenici koji borave u njima imali pravo i dalje na besplatan smještaj. U slučaju da se ne pronađu sredstva, najavljivalo se plaćanje kao mogućnost u ovom polugodištu, ali se najavljivala i mogućnost djelomične subvencije, makar samohranim roditeljima ili socijalno ugroženim obiteljima iz kojih djeca pohađaju školu u Zagrebu, pa čak i daljnji besplatni smještaj!
Pljuska je uslijedila danas!
Učenicima su podijeljene uplatnice, bez najave i posebne obavijesti roditeljima. Konketna svota na uplatnici mješovitog ( "krilo"za djevojke i "krilo" za mladiće) učeničkog doma Franje Bučara u Trnju za mjesec siječanj 2010. godine iznosi 525,00 kn! Najava svote za sljedeći mjesec je i veća svota od sadašnje, a sljedeći mjesec je kraći u danima, ali ovaj mjesec učenici nisu cijeli mjesec u učeničkom domu, iz razloga zimskih praznika.
U ožujku možemo očekivati svotu od cirka 720,00 kn, što je zapravo 100 eura!!
Što učenici za to dobivaju i kakav im je smještaj?
U gorenavedenom učeničkom domu su po troje ili četvoro u sobi od kojih 14 "kvadrata" sa ofucanim starim namještajem, s nedovoljnim brojem ormara, jednim do dva radna stola i zajedničkim sanitarnim čvorom na svakom katu i odjelu zgrade ( ukupno 4!).
Centralno grijanje radi, što je pozitivno. U "menzi" dobivaju tri obroka na dan ( doručak, ručak, večera) koji su uglavnom jednolični i iz tjedna u tjedan ponavljajući ( doslovno isti menu svaki tjedan!). Tv se nalazi u "dnevnom boravku", zapravo zajedničkoj prostoriji u kojoj ga mogu gledati ( zamislite kada cure hoće gledati film, a na drugom programu je utakmica!).
Vikendima su učenici uglavnom u svojim mjestima prebivališta, ali dom radi. Tu je znači dodatni trošak putovanja, u najmanjoj mjeri jedanputa na mjesec jer u domu ne postoji mjesto gdje bi sami mogli oprati odjeću ( nema "vešmašina"), pa iz najčešće toga razloga vikendima velika većina izbiva iz doma.
Prosječna cijena najma sobe, garsonijere ili jednosobnog stana u Zagrebu se kreće od 100 € do 250 €, zavisno od plaćanja režija samostalno ili uračunato u cijenu najma.
Po tome ispada da se više isplati maloljetnom djetetu iznajmiti stan u kojem će imati svoj komfor i mir, neće morati mami nositi "veš" na pranje, a imati će sve pogodnosti kao i kod kuće, pod uvijetom da si zna skuhati sam. Dapače, jeftinije ispada jer si može uzeti cimera/prijatelja, pa mogu živjeti skupa. Ionako si sam kod kuće podgrijava hranu unaprijed pripremljenu jer roditelji rade ( ako su te sreće!).
Stopa nezaposlenosti raste!!!
Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj 14,7%, očekuje se da će narasti u sljedećih 3 mjeseca na 17%!!!!
Od nas je samo gora situaciju u Europi u Latviji, Estoniji i Španjolskoj ( 15%). Utjehu možemo potražiti u zemljama ex Yu; Srbija 16%, BIH 40% !!!
Slijedom tog izviješća o rastu nezaposlenih, a što je bilo za očekivati, želejla bih to prenijeti običnim ljudima iz statistike u realu. Pogotovo apsurdom socijalne politike i uređenja rada područnih službi socijalne skrbi. Slijedi pojašnjenje.
Slučaj1.
Osoba sa stalnim prebivalištem u jednoj županiji, time podpada pod nadležnost područne službe te županije u svim segmentima ekonomskog i socijalnog pitanja, seli "prisilno" u drugu županiju, podosta udaljenu od prvobitne. Da pojasnim malo. Rođena je u županiji u koju se zapravo vratila. Pošto je godinama živjela u drugoj županiji, tamo ima stalni boravak. Zaštto prisilno? Recimo da ju je muž/žena izbacio iz kuće, pa se osoba vratila u roditeljski dom. Ako je i radila u "firmi" od bivše/bivšega, ostala je shodno tome i bez posla.
Kako vlasnik "firme" nije lud da joj da otkaz kao tehnološkom višku, pošto onda neće moći sljedećih godinu dana zaposliti drugog djelatnika, niti kao poslodavac ikakove povlastice ostvarivati na njega, odjavljuje nesretnu osobu sa sporazumnim otkazom. Samim time lišava je prava naknade sa burze rada i ostvarivanja ostalih mogućih povlastica.
No, to nije sve! Pošto je osoba prešla u drugu županiju, morala se prvo prijaviti na privremeni boravak, ako boravi dulje od 2 tjedna u novoj županiji. Uslijed nemogućnosti osobnog odlaska u prvobitnu županiju stalnog boravka, a radi reguliranja odjave i prijave u novoj županiji ( rok je 8 dana od odjave do prijave!), a iz naravno financijskih razloga, ostaje na prijavi za privremeni boravak, a u najduljem mogućem zakonskom roku od godine dana.
Postoji mogućnost i opunomoćenja druge osobe koja bi "odradila" odjavu sa stalnog boravka i prijavu na novo boravište, ali i to košta ( troškovi javnog bilježnika za ovjeru opunomoćenja, putni troškovi ovlaštene osobe, itd) !
Shodno tome, ne može ostvarivati prava iz socijalnog programa jer nije stalni prebivatelj u sadašnjoj županiji prebivanja!
U doba informatike, 21. stoljeće gazi već prvu dekadu (!), pouzdano znajući kako su već nekoliko godina umreženi i ustanova za izdavanje osobnih dokumenata ( PU), i centri za socijalnu skrb i burze rada, nije mi jasno kako se ne može izaći ususret potrebitim i siromašnim ljudima koji nisu u mogućnosti putovati i po nekoliko puta s jedne lokacije na drugu, a u svrhu izrade najobičnijih osobnih dokumenata?!?!
Kažem po nekoliko puta putovati jer uredi rade na svakojake načine, a uredovna vremena sa strankama su im proizvoljna, u najmanju ruku. Ili nema načelnika koji se treba potpisati, ili su baš na "gablecu", ili su na bolovanju, a netko drugi tko je ovlašten mjesto njih baš je taj tren spriječen, ili ne želi potpisati jer se nadležna odsutna osoba osobno ljuti ako nije svaki dokument podpisala, .... nebuloze!
Slučaj 2.
Osoba uspijeva privremeno pronaći kakav-takav posao, neadekvatan edukaciji, sposobnostima, iskustvu dotične, ali bolje išta, nego ništa. Živi u ruralnoj sredini, recimo da nekih 25 km je udaljen posao od trenutnog mjesta prebivanja. Putuje svaki dan, osobnim automobilom jer ne postoji autobusna linija koja bi pokrivala radno vrijeme osobe ( samo jemaput na dan!) !
Za putne troškove je nužno podignuti potvrdu koje nadležni prijevoznik dodatno naplaćuje! ( Ovo sada već ulazi u područje rada i prava radnika, ali u nastavku pojašnjavam)
Doživljava lakšu prometnu nezgodu na putu za posao. Po zakonu bi to trebalo biti povreda na radu. Obaviještava poslodavca kako će otvoriti bolovanje uslijed nesretnog događaja i biva otpuštena sa radnog mjesta momentalnim odkazom rada!
Ponovno se prijavljuje na burzu rada, ali nema prava na nikakove naknade, osim prava na medicinsku skrb, ali to ionako nema direktne veze sa burzom rada, pošto je HZZO odavna donio mjere i propise o osiguranicima. Izdaje joj se potvrda sa burze rada, a u svrhu ostvarivanja dopunskog besplatnog zdravstvenog osiguranja, koju HZZO ne priznaje, pošto zadnji poslodavac nije uplatio doprinose iz plaće u korist HZZo-a, pa postoji otvoreno dugovanje, a sammim time se ne može ostvariti pravo na dodatnu besplatnu zdravstvenu skrb!
Osoba plaća svaki pregled i pretragu po cjeniku zdravstvene ustanove, ako želi izliječiti posljedice prometne nesreće.
( O odšteti ukratko, nema veze s ovom temom, ali da pojasnim - pod pretpostavkom da je osobno vozilo osigurano: - Ako je osigurano KASKO osiguranjem, moguće je pokriti štetu na vozilu iz KASKO osiguranja osobnog vozila oštećenog vozila, pa čak i tjelesne ozljede vozača; ako je osigurano osnovnim osiguranjem nije moguće! Radi se o slučaju kada je počinitelj pobjegao s mjesta nesreće i nije pronađen, a oštećena osoba nije skrivila nezgodu i nije bila pod uticajem alkohola niti ikakovih opojnih sredstava!)
Epilog dvaju slučaja:
Čemu uopće služe zakoni i propisi o socijalnoj skrbi i socijalna politika uopće kada je prepuna propusta u zakonitostima i nije primjenjiva u praksi do kraja!!??!!?? Službenici u tim institucijama ne odrađuju svoj posao do kraja, nisu dovoljno educirani, niti motivirani, ne trude se podnositi izvještaje "s lica mjesta", a u svrhu popravljanja i poboljšavanja sistema!
Epilog epiloga:
Centar za socijalnu skrb ima pravo jedanputa u 6 mjeseci izdati jednokratnu novčanu pomoć svakoj potrebitoj osobi koja ju zatraži, bez obzira na njezino trenutno mjesto boravka ili prebivališta, a u slučaju da je građanin republike Hrvatske, u najvećem iznosu do 3000,00 kn.
Potrebna dokumentacija je Domovnica ( original ne stariji od 3 mjeseca!) i osobni dokument sa slikom ( osobna karta, putovnica ili vozačka dozvola), te pravovaljani dokument sa JMBG-om ili OIB-om.
Druga stvar je dobra volja službenika područnih slžbi centara za socijalni rad... Pitanja koja postavljaju su u najmanju ruku neukusna i neugodna, ponašaju se kao da daju iz osobnog džepa, na dokumentaciji potraživanja iz blagajne pišu najveće moguće iznose, a isplaćuju po slobodnoj volji ( gdje završi razlika???), drže bespotrebne prodike i predavanja potrebitim osobama, ponašaju se prema njima kao prema zadnjem otpadu društva..., da ne nabrajam.
A nije im uopće poznata pozadina nekad ponosne osobe koja se jedva odlučila na takav iskorak i snuždeno u krajnjoj nuždi došla po pomoć od države, kada joj nema tko drugi pomoći...
Sličnih i ostalih slučajeva ima nebrojeno! Dok neki uredno žive "na grbači" državnog proračuna i niti se ne trude pronaći posao jer uspješno ostvaruju sva socijalna prava jer to mogu! samo iz njima i socijalnoj skrbi znanih razloga i opravdanja!
ponedjeljak, 11.01.2010.
Epilog predsjedničkih izbora: Čuda da se dese... ( bez Miljacke ;))
Potaknuta člankom "Početak Bandićeva kraja", objavljenom na index.hr, komentiram novonastalu političku situaciju, koja će nedvojbeno i utjecati na ekonmsku politiku grada Zagreba, a samim time i države u cijelosti.
Naime, Milan Bandić je izgubio prvenstveno zbog lošeg PR-a, pošto nije dozvolio nikome od "tima" da odrade svoj posao. Ivo Josipović je imao daleko uigraniji tim kojem je vjerovao. Ali o tome sam već pisala ranije.
Bandić se vraća u Gradsko poglavarstvo osiromašeno podosta i ovom kampanjom, uz sve ostale nabrojene nedaće koje spominje autor spomenutog teksta. Ali uz dugovanja, u gradskoj skupštini mu prijeti i većinski dio SDP-ovih zastpnika pod paskom Zorana Milanovića. Ne zaboravimo da skoro polovina države živi u zagrebačkoj županiji. Nije jedina briga Milanovićev "zbor", već i gnjev stanovnika iste.
Ispraznivši gradsku blagajnu prijašnjim djelovanjima, kao i sada ovim predizbornima, očekuje ga borba za goli opstanak koji je već i vrapcima na grani izvjestan.
Josipovićeva pobjeda je zbilja bila nestvarna s početka kampanje, ali Bandićevim nasrtajima i kasnije padovima preko prepreka koje su bile prvenstveno namijenjene rušenju kredibiliteta samog Josipovića, Bandić je zapravo nesvjesno potpomogao pobjedi Josipovića.
Nebulznu izjavu o crvenjenju Hrvatske Josipović je vješto preokrenuo u svoju korist. Kao i svaku daljnju agresiju Bandića, svjesno je izvrtao i upakirao, s ciljem prema pobjedi.
Umjesto da isto tako iskoristi "gužvu", Bandić se dalje ljutio, a Josipovićev tim mu je u pravi čas uočio slabosti i raspalio svim raspoloživim sredstvima, ali na višoj razini, znajući kako se Bandić neće tolikom brzinom znati snaći i preokrenuti sve natrag u svoju korist.
Ovo je zapravo bio odmjer snaga PR-a, vještine ratovanja medijima i manipulacije klišeiziranim frazama, u svrhu postizanja kakve-takve euforije. Da smo štogod pametnoga čuli o ciljevima, namjerama i budućim potezima budućeg predsjednika, i nismo.
Zapravo nemamo pojma koga i zašto smo izabrali, već zašto nismo.
Pošto je Josipović direktni SDP-ov kandidat, ne očekuje se zaustavljanje ovom pobjedom. Bandića očekuje borba na život i smrt. Jer SDP će sada iskoristiti svojih dugo očekivanih 5 minuta i udarit će po svim segmentima koji se posredno ili neposredno tiču samog Bandića. U korist im ide rezigniranost građana glavnoga grada, koji su sada tek shvatili kome su svih ovih godina davali svoje povjerenje, razočarani i osiromašeni do kraja.
Da se razumijemo, Zagreb je uvijek bio pojam i nešto sasvim drugo od ostatka države, u ekonomskom smislu, kulturnom i bilo kojem drugom smislu.
Ako ga sam ne inscenira, u što čisto smnjam da je toliko domišljat, Bandića, na žalost, može samo spasiti još jedan moždani udar od potpunog kolapsa i progona.
Spasitelj i mecena Grada je spao na prosjaka i žicera, kojem još k tome za vratom dahću lihvari i reketari. Žalostan kraj jedne karijere građene na partijskim osnovama i sistemu app ( ako prođe, prođe; op. prev.).
"Sukob civilizacija", kako navodi autor je možda iznjedrio neku nadu, ali slaba je ta nada s bljedunjavim i "prozirnim" vođom.
Doduše, Josipović zapravo ima sve poželjne karakteristike vrsnog političara i diplomata. Na licu mu se ne vide neke velike promjene unutarnjeg stanja. Ili je ozaren ili ozbiljan. Njegova "faca" ne odaje izražajem ništa posebno, niti se daje naslutiti kakvog je raspoloženja i mišljenja u datom momentu. Britkim i brzim reakcijama, potkrijepljenim knjiškim znanjem razrješava svaku dilemu. Objašnjava razumno, ali ne pametuje. Možda to lice "smrznute lignje" i treba biti takovo u današnjem svijetu. Lagano podsjeća na Blair-a ( bivši premijer V. Britanije), samo nema tu samodopadnost i čisto sumnjam da doma pred ogledalom uvježbava govore i uzima sate glume.
U prilog mu ide što je iskustvo javnog nastupa pred svakojakim masama uvježbao na katedri. Od tuda tolika smirenost i dosljednost, bez mogućnosti da ga se smete i izazove.
Pred "prostim" pukom je položio ispit! Za otprilike mjesec dana ćemo ga vidjeti kako će se snaći u areni sa lavovima i ostalim zvjerinjakom.
Pošto je osobno lijevo orijentiran, vidjet ćemo kako će se nositi s desničarskom opcijom i hoće li pronaći kompromis i zajednički jezik.
Bandić je, za razliku od njega čak i običnim ljudima nedefiniran. Do jučer je bio lijevo, sad naginje krajnje desno. Uspio je čak i samog sebe zbuniti. I to je još jedan od razloga što mu bježi tlo pod nogama u svakom smislu. Dojučer čvrsto usmjeren, postao je kranje deorijentiran i rasprršen. Izgubio je fokus, a cilj mu više nije jasan jer je toliko bio uvjeren u moć parole "Čovjek, a ne stranka".
Kako je prokomentirao pred četiri dana jedan naš analitičar: " Gdje je nestao čovjek?", aludirajući na Baretov pjesmuljak, koji je usput budi rečeno podržao Josipovića. Moglo bi se čak utopijski protumačiti kako je jedan nadrogsani Bare predskazao svojim priklanjanjem određenoj strani budućnost.
Pošto se velika većina ljudi voli poistovjećivati, tražiti uzore u nečemu i nekome njima višem od sebe, pa samim time i graditi samosvijest na temelju toga, prevladala je ipak težnja prema građanskoj svijesti, umjesto ruralne. Nitko više ne želi biti seljačina! Čak niti seljaci sami. Ne želimo biti dio primitivne mase Balkana. Hoćemo u Europu. Nije Europa Amerika, ali može proći, kad se ne nudi bolje.
I Europa ima svoje pluseve i minuse, ali o tome ću nekom drugom prilikom. Zapravo, sve ćemo jednom vidjeti i osjetiti na vlastitoj koži kad se više uspijemo "ušaltati" među tu "elitu".
Već sam negdje pisala i komentirala kako me kampanja Milana Bandića podsjeća na kampanju socijaldemokrata/socijaldemokršćana 30-tih godina u Njemačkoj. Mnogi su me krivo shvatili, misleći kako na aktualnu socijaldemokratsku opciju time mislim. Moram usporediti, no Bandićeva kampanja se zasnivala na istim principima kao i Hitlerova stranka: "Arbeit macht frei!" ( rad oslobađa; op. prev.). Samo njegova inačica toga je glasila: " Idemo raditi!", pojednostavljeno, ali u biti u istom smislu. Naglo je počeo isticati nacionalne simbole, kršćanske, zapravo samo katoličke vrednote, previše se "zadesnio" i "ucrnio".
Zahvaljujući toj insinuaciji, možda je većina prepoznala kamo sve to vodi, jer budimo realni, nitko ne želi novoga Hiču! Bez "backgrounda", bez podrijetla, bez čvrstih korijena, bez škole ( time ne mislim na edukaciju!) i u krajnjoj liniji, bez suvisle pameti, sa nekakvim nedefiniranim osvetoljubivim sklonostima. Osobno mislim da je krajnje vrijeme za zaborav osvetoljubivosti i za neke normalnije ljudske vrijednosti, time mislim humanije i promišljenije ponašanje i mentalitet.
O promašajima DIP-a i ulozi istoga neću uopće komentirati, Krešimir Macan je sve rekao u svojim napisima i na svojem blogu, gdje možete opširnije o toj tematici pročitati.
Kako kaže na svojem profilu na facebook-u, a citirao je Bandića: "Pobjeda ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske" nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom".
Elitističke u svakom smislu, to čak nij niti toliko loše, ali ateističke..., pa i sam je donedavna bio ateist ( ako Bandić uopće zna značenje toga izraza?!), a snobovske..., snobovi su umišljene budale koje misle da su iznad svega i svih, pa taj pridjev nekako više odgovara njemu samome.
I na kraju samo, čuda se događaju, samo treba u njih čvrsto vjerovati.
subota, 09.01.2010.
Epilog na vol. 1 i vol. 2
Jeste li znali?
Izbori u Belgiji su zakonska obveza i neizlazak na njih kažnjava se novčanim kaznama u rasponu od 27,5 do 55 eura!!!!
Pravo glasa ( vol. 2)
Citiram sa službenih stranica www.uprava.hr:
"30. prosinca 2009.
Priopćenje za javnost
ODGOVOR MINISTARSTVA NA PRIOPĆENJE GONG-a
Ministarstvo uprave, vezano uz zahtjev GONG-a „da se hitno omogući biračima registracija za glasanje izvan mjesta prebivališta u 2. krugu izbora“, daje sljedeće priopćenje:
Ministarstvo uprave ne može postupati suprotno odredbama Zakona o popisima birača (koji je donesen u veljači 2007. godine), a zakonske odredbe onemogućuju da se postupak registracije za glasovanje izvan mjesta prebivališta obavlja između dva izborna kruga.
Naime, zakonom je propisan rok u kojem birači mogu izvršiti privremeni upis odnosno prethodnu registraciju. Tijela koja vode popise birača odmah su po raspisivanju izbora, putem sredstava javnog priopćavanja, obavijestila birače o zakonskim rokovima za izvršenje privremenog upisa izvan mjesta prebivališta te za prethodnu registraciju u Republici Hrvatskoj , a kako bi birači mogli glasovati na predstojećim izborima u mjestima gdje će se u vrijeme izbora zateći.
Ministarstvo uprave i uredi državne uprave koji vode popise birača postupaju u skladu sa zakonskim odredbama kojima je decidirano određeno da se potvrđeni popis birača koristi za raspisane izbore, a služi i za ponavljanje izbora. Stoga nema zakonski utemeljene mogućnosti za bilo kakvu intervenciju u zaključeni i potvrđeni popis birača.
S obzirom da su predstavnici GONG-a aktivno sudjelovali u kreiranju ovog Zakona o popisima birača, uvjereni smo da bi građane trebali informirati o svim izbornim radnjama na način kako su utvrđene zakonom."
Opaska:
U jedinicama državne uprave ( matični uredi) službenici imaju određeno radno vrijeme sa strankama, a također imaju pravo i na propisanu stanku ( vrijeme "gableca"). U jednoj manjoj općini nije bilo moguće napraviti uvid i upis u privremeni registar birača, u zakonskom roku do 12. prosinca 2009, niti se prijaviti na glasačko mjesto jer nigdje nije bilo vidno objavljeno kada i do kada se vrši upis birača sa mjestom privremenog prebivališta, te nadalje, "kancelarija" u kojoj samo jedna osoba radi na tim i ostalim poslovima je bila nekoliko dana zaključana sa natpisom kako dotični službenik/ca ne radi u periodu od određenog datuma do određenog datuma ( godišnji odmor ili bolovanje bez adekvatne zamjene). Ured naprosto nije radio 5 dana! Dok se osoba vratila u uredovno radno vrijeme, glasačke liste su bile odavna zaključene!!
Epilog:
Osobno sam lišena Ustavom propisanog prava glasa, i u 1. i u 2. krugu izbora, ne iz svoje lijenosti i neznanja, već uzrokovano nemarom nadležne isntitucije!
Kakvo je saopćenje državne uprave na takovo ponašanje??
Pravo glasa ( vol. 1)
"Pravo glasa na predsjedničkim izborima imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina, osim onih koji su pravomoćnom sudskom odlukom lišeni poslovne posobnosti. Svi državljani imaju jednako pravo glasa, svaki glas vrijedi jednako."
U jednoj manjoj općini u kojoj prebivam pouzdano znam ( jer osobno poznajem!) osobe koje su lišene poslovne sposobnosti ( psihičke smetnje, uglavnom), a izvršile su u prvom krugu izbora svoje pravo glasa ( ?), bez dodatnih provjera! Također izlaze na drugi krug! Uredno su ubilježeni na pravomoćnom popisu birača!
petak, 08.01.2010.
Izbor-i
Odmah ću na početku napisati ispriku, kako se kasnije ne bih morala ispričavati nekome ili nekima zbog ovoga što ću napisati u sljedećem tekstu. Stoga, isprike ako se itko nađe uvrijeđen ili povrijeđen, ali ovo su moja osobna razmišljanja, utemeljena na iskustvu i promatranju ljudi i njihovog ponašanja i reakcija općenito.
Zašto glasati za jednoga, a ne za drugoga kandidata i obrnuto?
Osobno mislim kako je u ovom drugom krugu pravi izbor Milan Bandić.
Ne pišem to iz nikakve prisile, masovne histerije, podrške ili bilo čega sličnoga. Jednostavno smatram da je on pravi primjerak prosječnog Hrvata.
Da pojasnim. Čovjek iz ruralne sredine, jednostavan, a opet umišljen dovoljno da misli kako je najpametniji i kako sam sve najbolje zna. Ne vjeruje nikome previše jer uvijek misli da će ga netko zeznuti ( da ne budem prosta!), a opet slijepo vjeruje onima za koje smatra da su iz samo njemu znanih razloga "dokazali" da vrijede po njegovim mjerilima vrijednosti. Želio bi biti mudriji, ali mu ego ne dozvoljava. Ne govori ni jedan strani jezik, ne iz lijenosti, već iz uvjerenja da mu to nije potrebno. Smatra bilo kakvo stjecanje "nepotrebnih" znanja , trošenjem vremena uludo. Površno informiran u doba sveopće informiranosti jer i to smatra trošenjem vremena, kada se to može bolje iskoristiti na neka osobna zadovoljstva. Veseljak, ali lako ne oprašta, prem da se pred svima uzvisuje kao najispravniji. Prakticira vjeru jer mu je potrebna za iskupljenje, a ne iz potrebe vjerovanja i istinskog ljubljenja Boga. Voli se provoditi pod izlikom "nije pristojno odbiti poziv na izlazak", a zapravo voli društvo i bančenje jer se tako rejšava "briga". Smatra da jedino "rintanjem" može nešto postići, ali zanemaruje kulturu. Kulturan i pristojan toliko da ne mljasće za stolom jer je to vidio na TV da je nepristojno. zapravo poštenjačina isfrustrirana svojim seoskim podrijetlom, pa se prvenstveno sebi, a tako i drugima želi dokazati svjesno i nesvjesno.
Zašto smatram da Ivo Josipović nije pravi izbor?
Čovjek iz grada, buržoaskog podrijetla. Izjašnjava se kao agnostik ( vrlo hrabro u većinski katoličkoj zemlji!). Visoko obrazovan ( samo 5% populacije u Hrvatskoj ima diplomu, 37% se smatra nepismenima ili polupismenima). Uživa pogodnosti cijeli život zbog pravilnog odabira promišljenih poteza. Svestran i kulturan, kulturno se uzdiže. Informiran, jasan i s ciljem. Svaki potez planira i analizira. Vrlo trezveno i liberalno razmišlja i djeluje. Smiren i "skuliran", obaviješten i mudar. Misli svojom glavom. Poklanja povjerenje svakome tko ima vijednost dokazanu i od drugih, a ne samo po svojem uvjerenju. Točan i ispravan. Vrlo savjestan i racionalan. Realan.
Nema potrebu samodokazivanja, oduvijek ima podršku od najbližih, pa ga ne izjedaju frustracije. Čovjek kakav bi svatko želio biti!
Zaključak:
Ivo Josipović nije pravi predstavnik prosječnog Hrvata, tj. hrvatskog građana jer je iznad prosijeka u svakom pogledu.
Milan Bandić je pravi izbor jer je slika i prilika prosječnog hrvatskog stanovnika.
Mala lekcija
Ojećam se pozvanom mnogima protumačiti razliku između ekonomske podjele društva i sociološkog elementa društva, tj. kapitalizma i socijalizma. A opet, vezano uz napise i komentare o budžetu predsjedničkih kanditata. povlači se pitanje po medijima i razno-raznim portalima ne samo od kuda im taj novac, već se povlači pitanje kako neki imućni imaju pravo tako uludo bacati novac, a sirotinja gladuje, kriza je, nema se, itd.
Svatko svoj zarađeni novac smije i ima pravo uložioti u ono što smatra najunosnijim i naisplativijim za samoga sebe i svoju dobrobit. Zato se to zove kapitaliza, a ne socijalizam!
U socjalizmu se svima ( u teoriji ) jednako raspodjeljuje, bez obzira na status ( zaposlen ili ne), bez obzira na stupanj obrazovanosti i da ne kažem lijenosti ili radišnosti. To je osnovna ideja vodilja socijalizma u ekonomskom smilsu uređenja.
Kapitalizam je akumuliranje kapitala, tj. zarađivanje i gomilanje novca i dobara. Laički, ako radiš, prodaješ, proizvodiš - imaš! A ako ne - nemaš! I to je sva mudrost ( pojednostavljena) kapitalizma u ekonomskom smislu.
Druga je priča kako si "zaradio", al to je već pitanje nadležnih institucija.
Demokracija je opet nešto što nema veze sa ekonomskim ustrojem.
Nevjerovatno, ali i u socijalizmu može postojati demokracija, zapravo je i zamišljen prvobitno na tezi demokracije ( demos cratos = nespretna kovanica u latinskom, grčkog podrijetla, koja doslovno znači: narod vlada).
Kapitalizam je zamišljen na tezi iskorištavanja rada i zarade. Stoga je demokracija u kapitalističkom društvu zapravo vrlo oprečna i proturječna tom načinu ekonomskog uređenja. A time ispada da je jednoumlje u socijalizmu oprečno načinu ekonomskog uređenja.
I sasvim je jasno zašto se onda mnogi gube danas u poimanju svega. Odrasli smo ( velika većina) u nekom čudnom socijalizmu, pa smo se "prešaltali" u kapitalizam, doslovno preko noći. I sasvim je za očekivati da ni nakon 20 god. takvog načina života ne možemo poimati do kraja značenje jednoga i drugoga, pa se često pod razno-raznim uticajima, blago rečeno, pogubimo.
| < | veljača, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
osvrt na aktualne teme, sve i svašta, osobni osvrt na socijalna, politička, kulturna i ina zbivanja
Linkovi
e-mail: snjezanavuksic@gmail.com
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr